Ravnozemljaši diljem kugle zemaljske, ujedinite se!

Nedavno sam čuo da jedna osiguravajuća kuća pri selekciji zaposlenika pita kandidate koji su horoskopski znak. To je samo po sebi zanimljivo. Osiguravajuće tvrtke osiguravaju od različitih rizika i valjda bi trebale znati prediktore različitih rizičnih situacija i stanja. Možda bi čak trebali znati da informacija o horoskopskom znaku nema neku prediktivnu vrijednost, kako za radnu uspješnost zaposlenika, tako i općenito za crte ličnosti pojedinca.

Međutim, možda sam nešto propustio. Horoskopski znak možda nije dobar prediktor za ponašanje pojedinca, no kakav je prediktor samo vjerovanje u horoskop? Što nam o osobi govori činjenica da vjeruje u astrologiju? Što ako je pitanje zapravo trebalo utvrditi postoji li sličnost na razini karakteristika zbog kojih osoba vjeruje u horoskop? Možda traže sebi slične zaposlenike, što ima smisla jer sličnost stvara pretpostavku za bolju suradnju. Možda je pitanje o horoskopskom znaku samo jedno od pitanja pomoću kojih se želi utvrditi da li postoji matching na razini karakteristika između već postojećih i potencijalnih zaposlenika.

Iako ne vjerujem da se radilo o tome u tom specifičnom slučaju, svejedno je zanimljivo razmotriti tu mogućnost jer možda se nešto slično događa u nekim drugim situacijama.

Negdje prije tri godine formulirao sam teoriju flat-earthera, no ideja se može primijeniti i na druge skupine. Sada se, na primjer, dosta govori o antivakserima. No, primjenjivo je i na ljude čija vjerovanja ne smatramo iracionalnim.

Ideja je ukratko bila sljedeća: sadržaj njihovog vjerovanja (“Zemlja je ravna” i slično) je u velikoj mjeri irelevantan. Kako to? Zar nije upravo to ono što definira ravnozemljaše? Preciznije: sadržaj vjerovanja je bitan u onoj mjeri u kojoj signalizira osobine koje dovode osobu do toga da vjeruje u ravnu Zemlju.

Poanta nije u sadržaju vjerovanja; poanta je u pozadinskim uvjetima koji omogućavaju (povećavaju vjerojatnost) pojavljivanja tog vjerovanja. Vjerovanje u X signalizira postojanje karakteristika koje (tipično) dovode do vjerovanja u X.

Razmotrite vic i što je sve potrebno da bi nekome vaša šala bila smiješna. Sličan “smisao za humor”, možda slična inteligencija, slične preferencije i vrijednosti, možda sličan kulturalni background koji omogućava razumijevanje implicitnih kulturalnih referenci i tako dalje. Činjenica da se dvije osobe smiju na isti vic može govoriti o stupnju njihove sličnosti i obostrano smijanje dovodi do toga da obje strane to prepoznaju.

Razmotrite na sličan način koji je stupanj sličnosti prisutan među ljudima koji cijene istu glazbu i iste glazbene izvođače. Poznata istraživačica inteligencije Linda Gottfredson, jednom je prilikom rekla da ako biste morali nekome postaviti samo jedno ležerno pitanje pomoću kojega biste mogli prosuditi radi li se osobi s troznamenkastim kvocijentom inteligencije, ono bi moglo biti “Koliko jako volite klasičnu glazbu?”. To je samo inteligencija, no brojne druge karakteristike se mogu, s većom ili manjom pouzdanosti, zaključivati o osobi uzimajući u obzir njene glazbene preferencije.

No, vratimo se na ravnozemljaše. Koje su to osobine koja “ravnozemaljska” vjerovanja mogu signalizirati? Plauzibilni kandidati su: jako nepovjerenje prema autoritetima, osjećaj neshvaćenosti od okoline, opozicija dominantnoj kulturi, osjećaj da je sve oko njih lažno, osjećaj da imaju znanje koje samo mali broj ljudi ima, a koje će jednog dana revolucionizirati shvaćanje svijeta ostalih, možda neki oblik grandomanije i tako dalje.

Ove karakteristike dovode do njihovih specifičnih vjerovanja, ali funkcija tih vjerovanja i njihovog “oglašavanja” je signaliziranje tih karakteristika drugim ljudima, što im omogućuje da nađu sebi slične ljude i s njima stvore zajednicu.

Ljudi generalno preferiraju sebi slične ljude. Assortative mating i friending. U svijetu u kojem smo “raštrkani” i u kojemu ljudima na čelu ne piše “kakvi su”, neizbježno dolazi do mismatchinga. Rješavanje problema “sortiranja” zahtjeva signalizaciju koja je uvjet nalaženja optimalnih socijalnih partnera. Bez nje nailazimo na druge ljude, sudaramo se i odbijamo jedni od drugih poput biljarskih kugli. Tek ponekad dogodi se podudaranje. Signalizacija se brine za to da je “podudaranje” puno češće od “ponekad”—ona cijeli proces matchinga čini glatkim i toliko nesmetanim da ga uzimamo zdravo za gotovo. Nešto poput gravitacijske sile—toliko je fundamentalna za naš način života da ne uviđamo da je njen uvjet. Važnost njene prisutnosti najbolje se vidi tek kada nestane.

Ova teorija—nazovimo ju teorijom signalizacije i sortiranja— objašnjava zašto su flat-eartheri prilično otporni na proturječne dokaze: zato što signalizacijska moć njihovih vjerovanja nije umanjena time što bi ta vjerovanja bila neistinita ili imala neadekvatne dokaze. Upravo zato što njihova vjerovanja idu kontra postojećih dokaza, oni i mogu signalizirati karakteristike poput nepovjerenja prema autoritetima ili otpora dominantoj kulturi.

Ne smije se, doduše, zanemariti da, kao i u svim drugim pokretima, i među ravnozemljašima postoji određena (sinkronijska) heterogenost u članstvu koje je i samo podložno promjeni u vremenu (dijakronijska heterogenost). No, oni članovi koji imaju više povjerenja u znanstvene institucije, ili su responzivniji na dokaze, prije prestaju biti “ravnozemljaši”, a time i predmet ove analize.

Teorija daje predikciju da ukoliko bi svi ljudi prihvatili ravnozemaljstvo (zamislimo da se promijeni znanstveni konsenzus nekim, doduše nevjerojatnim, slučajem), izvorni flat-eartheri—bar oni kod kojih je otpor dominantnoj kulturi glavni driver— morali bi naći neko novo bizarno vjerovanje jer bi njihovo ravnozemaljstvo izgubilo moć signalizacije. Ono više ne bi “selektiralo” samo ljude s tim i tim osobinama. Ako su svi ravnozemljaši, nitko nije!

Ovu predikciju je teško testirati, ali mislim da vrijedi u mnogim drugim slučajevima u kojim je signaliziranje (i sortiranje) glavna osnova za formiranje vjerovanje. A takvih slučajeva je puno više nego što se obično misli. Ravnozemljaši su samo zgodna ilustracija za teoriju vjerovanja koja je puno općenitija.

Neku vrstu potkrijepe za navedeno našao sam u svjedočanstvima bivših ravnozemljaša. Neki su po vlastitom priznanju napustili stara vjerovanja jer im je u nekom trenutku postalo jasno da većina ravnozemljaša podržava Trumpa. Ako je signalizacija glavna sila koja pogoni usvajanje ravnozemljskih vjerovanja, to je upravo ono što bi očekivali—od vjerovanja se odustaje jer nosi rizik percepcije da je osoba u pogrešnoj koaliciji. Ovaj slučaj ujedno objašnjava zašto je moguća heterogenost članstva u vremenu: što je signal čega podložno je promjeni.

Socijalno okupljanje oko ravnozemaljskih vjerovanja može još biti benigno, no isto nije slučaj s okupljanjem oko antivakserskih vjerovanja. Dostupnost fokalnih točaka za okupljanje srodnih osoba ovisno je o trenutku i podložno slučaju. Rezultat je da fokalna točka može završiti na lošim mjestima u nekom smislu šire društvene dobrobiti.

Da različiti društveni pokreti imaju tu socijalnu komponentu stvaranja zajednice i pružanja psiholoških benefita sudjelovanjem u zajednici srodnih ljudi slučaj je i s respektabilinijm društvenim pokretima, poput zelenog pokreta. Greta Thunberg tako smatra da je najbolja stvar koja je proizašla iz njenog aktivizma prijateljstvo i sreća:

Poznajem mnogo ljudi koji su bili depresivni, a onda su se pridružili klimatskom pokretu ili pokretu Fridays for Future i pronašli su svrhu u životu, prijateljstvo i zajednicu u koju su dobrodošli.

Moguće je da ljudi danas u političkim pokretima i društvenom angažmanu nalaze ono što su prethodne generacije nalazile u religijskim pokretima: osjećaj zajednice, strukture u životu, sudjelovanja u “višem cilju”, osjećaj “misije” i slično. Ideja da će nestajanjem organiziranih oblika religije nestati praznovjerje je i samo ničim poduprto praznovjerje. U realnosti, pokazuje se da se praznovjerje prošlosti samo zamjenjuje nekim drugim, “new agerskim” praznovjerjem. Imajući u vidu njihovu funkciju, to nas možda i ne bi trebalo čuditi.